Na današnji dan, 22.8.1846. godine, engleski pisac William Thoms prvi puta je upotrijebio riječ “folklor”. Pojam “folklor” dolazi iz engleskog jezika, a nastao je stapanjem dviju riječi: “folk” (narod, puk) i “lore” (znanje, nauk). Spajanjem hrvatskog prijevoda ovih dviju riječi dobivamo novu sintagmu “narodnoznanje” ili “pučkoznanja”. Thoms je pojmom “folklor” označio stvaralaštvo i tradiciju priprostih, neškolovanih ljudi. Pojam “narodoznanstvo” u hrvatskoj znanosti prvi je upotrijebio Antun Radić (otac hrvatske etnologije), te se taj pojam niz godina upotrebljavao kao sinonim za znanstvenu disciplinu etnologiju. Folklor danas označava stvaralaštvo utemeljeno na tradiciji neke kulturne zajednice, koje pojedinci ili skupine uče i reproduciraju pretežno usmeno, oponašanjem ili na neki drugi (neškolovani) način, a njime se izražava kulturni identitet te zajednice. Folklor stoga obuhvaća: legende, vjerovanja, tradiciju, pjesme i plesove, običaje, narodne nošnje i brojne druge elemente tradicijske kulture. Ocem znanosti koja, između ostaloga, proučava i folklor je već spomenuti Antun Radić koji je početkom 20.st. postavio tezu o dualnoj socio-kulturnoj strukturi hrvatskog naroda, tvrdeći da ona sadrži dvije sastavnice: narod (seljake) i “gospodu” (neseljake) te da svaka od tih dviju sastavnica ima svoju kulturu. Narodna/seljačka kultura naziva se i “kulturom srca”, dok se gradska naziva “kulturom uma”. Očuvana bogata folklorna baština Hrvatske danas, upravo je rezultat rada Antuna Radića i “Seljačke sloge” koja je Radićeve ideje provodila u djelo. Danas je folklor “kultura uma i srca” koja egzistira i u suvremenom životu podsjećajući na neka minula vremena, ali i ispisujući nove stranice povijesti. U spomen na Thomsa, UNESCO je današnji dan proglasio Svjetskim danom folklora.
